Stanovništvo Radošića

Bez sumnje Radošić je bio naseljen i prije dolaska Hrvata. Blizina Jadranske obale na kojoj su dugo vremena obitavali Rimljani ide u prilog tome, a nije isključena mogućnost da je tu bilo života i prije. Prema Trogirskom zemljišniku iz 1711.godine 117 vlasnika imalo je svoje posjede na području današnjeg Radošića. Ipak, nisu svi posjednici bilii stanovnici. Od spomenutog broja samo su 42 posjednika bili rodom iz Radošića, a iz Kaštel Starog bilo ih je 46. Prema ugovoru koji su Radošićani i vjernici iz Trolokava 1880.g sastavili radi redovine koju trebaju davati budućem župniku, u novoosnovanoj župi bilo je 117 obitelji. Iz kronike župe doznajemo da su stanovnici Radošića bistri i oštroumni, vjerni narodnim tradicijama i običajima, pažljivo slušaju župnika, susvetice slave odlično, ali nedjeljom slabo idu na sv.misu… Zaštitnika župe slave tri dana, a na svetkovinu sv.Ivana i Gospu Ružaricu održavaju se derneci na kojima nema tučnjave kao u drugim selima. Ne teže za novinama, a paze na stare običaje, osobito one kod oranja, okopavanja kukuruza, žetve i berbe. U selu je dosta nepismenosti, osobito ženskog svijeta, iako već više od petnaest godina u selu radi škola. Kako je ova kronika pisana 1940.godine, možemo reći da su se stanovnici Radošića malo razlikovali od drugih sela naše Zagore. Inače, stanovništvo se bavi poljodjelstvom i stočarstvom..

Za 1991.godinu imamo i nacionalnu struktruru stanovništva. Tada je u Radošiću živjelo 85,9% Hrvata i 12,5% Srba.

Radošić statistika

Danas u selu postoje slijedeća prezimena: Amić, Barać, Bejo, Bralić, Đirlić, Đirlić-Lunić, Gagić, Jukić, Kevo, Kužić, Lončar, Ninčević, Pandža, Radić, Rajčić, Škopljanac, Tenžera, Veljača, Zoraja!!! Ima i nekoliko prezimena čiji članovi samo povremeno borave u Radošiću: Brnabić, Dragičević, Juretić, Vidmar i Žižak. Iz sela Trolokve tri plemena pripadaju župi Radošić i to: Bašić, Konsa i Kurtović.

Zaseoci Radošića: Radići, Zoraje, Barišići, Bralići, Gagići, Veljače, Kelami, Škopljanci, Kužići, Lončari, Škarići, Đirlići, Baraći, Strižaci, Kozlice, Ninčevići, Galići, Vlastelice, Tendžere, Stipice, Laštrići, Bejići, Almići, Pandže, Rajčići, Kevići, Kapetanovići…

ŠKOLSTVO

Iz dostupnih podataka vidljivo je da je školstvo u Radošiću zaživilo dosta kasno. Tako iz župne kronike doznajemo da je Kotarsko školsko vijeće 23.veljače 1882.godine odlučilo da se osniva učionica u Radošiću. Jeli se to i ostvarilo nije nam poznato, a iz iste kronike doznajemo da je škola u selu postojala od 1925.godine. U početku je to bila četverogodišnja škola, a s vremenom je dobivala i više razrede. 1975. godine školu je u šest razreda pohađalo 48 učenika, 1988. godine u dva razreda bilo je sedam učenika, a 1992. u četiri razreda četiri učenika. Danas u osam razreda 11 djece iz Radošića pohađaju školu u Kaštel Starom, a jedno dijete iz Trolokava u Prgometu.

GOSPODARSKO STANJE

Glavni izvor prihoda oduvijek je za stanovnike Radošića bilo poljodjelstvo i stočarstvo. U već spomenutoj kronici župe čitamo da se ljudi bave pola stočarstvom pola poljodjelstvom. Od žitarica najviše se siju pšenica, ječam i kukuruz, a od povrtlarskih kultura krumpir, kupus i ponešto rajčica, dok su blitva, repa, fažol…slabije zastupljeni. Sadi se i duhan te vinova loza, a od voća se uzgajaju smokve, bademi i orasi. Napominje da su polja slabo održavana tj. da se loše gnoje i slabo oru. Za stoku se navodi da se najviše goje tuke jer one donose zaradu, a tu su još i kokoši i svinje. Jasno da je bilo zastupljeno i krupno blago.

Za poljodjelstvo i stočarstvo područje Radošića dosta je pogodno. Naime, pored plodnog polja tu su i brojni pašnjaci, a cjelokupan zemljišni prostor obuhvaća 2725 četv.ha. 1991. godineod toga je 1854 ha pripadalo državi, a u privatnom vlasništvu bilo je 920 ha. Kad bismo taj prostor raspodjelili prema strukturi tla onda bi to izgledalo ovako: oranice 338 h (12,40%), vinogradi 14 ha (0,51%), pašnjaci 2081 ha (76,37%), šume 254 ha (9,32%) ineplodno tlo 38 ha (1,39%). Jasno je da su ovi podatci iz 1982. godine danas drugačiji. Sustavno uništavanje poljoprivrede i stočarstva koje je provodio komunistički režim doveo je do toga da su naša polja neobrađena, pašnjaci opustjeli, a u selima je nestalo ne samo klepeta zvona i glasaja životinja nego i dječije vriske, smjeha i plača!!!!

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori