Seoska Olimpijada i bikijada: slavili jedna pekarica, stolar, Dugopoljci i bik Zekonja

Eko-etno selo Škopljanci u Radošiću, stara zaštićena šuma hrasta medunca, zadnjeg dana svibnja mjeseca bilo je poprište 22. izdanja Seoske olimpijade i bikijade, tradicionalnog okupljanja zaljubljenika u baštinu Dalmatinske zagore. Narodna fešta okupila je gotvo deset tisuća posjetitelja koji su ili tek došli uživati u svom tom šušuru, ili su se pak nadmetali u starim sportovima poput potezanja konopa, obaranja ruke, potezanja klipa, nadmetanja na gredi, bacanja kamena s ramena, skoka u dalj s mjesta… Ali, svi su čekali veliko finale dana – borbu bikova. Nije zaludu u pjesmi opjevano: “Radošić je jedno selo malo, po bikovin’ čuveno postalo!” A sraz rogatih gorostasa od nekih 900 kilograma započeo je tek iza 19 sati.

Dupli šampion Poleš

Prije toga, od jutarnjih sati na travnatom su se terenu “Bik Commerce-a” nizale jedna za drugom stare sportske discipline u kojima je itekako bitno pobijediti, pa u selu junak biti. Barem na godinu dana…
No, mi ćemo priču početi s najjačom ženom, koja već drugi put u Radošiću uzima naslov one koja obara ruke svih konkurentica.

– Ide to meni, budem uvik ja na ovakvim događanjima i evo meni druge pobjede, i to nad starom protivnicom Danijelom Valjalo – govori nam presretna Ivona Ninčević, 36-godišnja pekarica, rodom iz Radošića, koja tek odnedavno živi u Kaštelima, a snagu svoju objašnjava životom i radom na selu:

– Kada se radi na zemlji dobije se i dobre mišiće za obaranje ruku. I ovo nam je danas dvostruka fešta! Evo, suprug moj Ante Mandić postao je djed, kćerka Valentina pola sata prije moje borbe rodila mu je unuka – kaže nam Ivona, dok iz ruku domaćina ove seoske fešte, Marka Škopljanca, prima zlatnu kolajnu i veliku tortu za pobjedu.

A čak dvije pobjede uknjižio je i Josip Poleš, stolar iz Košuta kraj Trilja, koji je slavio i u potezanju klipa te u obaranju ruku. Ovaj stasiti 39-godišnjak iz Cetinske krajine je i aktualni prvak Hrvatske u obaranju ruku, ima dva mjeseca, pa mu je Radošić došao kao nastavak uspjeha.

– Nemam posebne pripreme za obračune, jednostavno imam snage – skromno nam govori slavljenik u dvije seoske discipline Poleš, dok nam onaj poraženi u potezanju klipa s njim u srazu, Senjanin Tomislav Lopac, otkriva kako mu klip ne odgovara.

– Imam snage, no kratke prste, pa mi širina klipa nije dobra – priča nam ovaj 35-godišnji trgovac koji također ima iskustva na ovakvim nadmetanjima. Trostruki je prvak Ličke seoske olimpijade, pa je slavio i u Pridragi, a ima i zlatnih kolajni iz Radošića. Sada se morao zadovoljiti srebrom.

Igor Boraska bez medalje

No, ovog puta, iako je i olimpijska odličja oko vrata stavljao, bez medalje se doma vratio proslavljeni veslač Igor Boraska.

– Sada sam u mirovini i očito u lošoj kondiciji kada sam odmah s grede pao – smije se Boraska, splitski gradski vijećnik i predsjednik Splitskog saveza športova, a u Škopljancima tek jedan zadovoljni posjetitelj koji je odlučio provjeriti svoju snalažljivost i balans na gredi.

– Nije mi išlo ovog puta, a lani sam imao čak dva odličja – srebro u borbi na gredi i bronca u potezanju klipa. Ove godine veća konkurencija me dočekala, no bio je ovo odličan izlet sa familijom – kaže nam Boraska, hvaleći zdušno organizatore, braću Marka i Ivana Škopljanca te oca im Božu, najavljujući i jednu suradnju.

– Ideja je da i za učenike osnovnih i srednjih škola organiziramo seosku olimpijadu. Dica će uživati u prirodi, a njegovati stare sportove – entuzijastičan je Boraska, prepun utisaka iz ovog živopisnog kraja, malo iza brda…

A onda su, kao od brda odvaljeni, na travnjak stigli pravi gorostasi – ne prvi pogled ne zna se kojije teži, iako nam 35-godišnji Kristijan Nikolac iz Šarić Struge otkriva da je njegovih 191 kilograma, očito, najviše u ovoj masi potezača konopa. Ovaj policajac, koji je dugopoljski zet, jedan je od desetorice koji su pobijedili u potezanju konopa, iz ekipe Svetog Mihovila iz Dugopolja. Momci koji već tri godine djeluju kao udruga, a godinama prije su kao prijatelji sudjelovali na ovakvim borbama, zajedno imaju, brat-bratu, sigurno preko 1600 kilograma “žive vage”.

– Uh, zamisli ove da ti dođu na večeru! Njima triba cilo stado za obid. Jadne im žene, non-stop su za špaherom – čuju se komentari iz publike dok ovi kao manekeni, doduše nešto popunjeniji, pristižu na teren. Po deset ih je sa svake strane oznake, a dijeli ih dva metra potezanja prema sebi da bi im sudac dosudio pobjedu.

Pet janjaca za 15 junaka

– Konop uzmi, konop nategni, poteži – prate se upute suca Ivana Bazine, natežu se mišići, stokilaši se u čučnju naslanjaju jedni na druge, korak po korak udaljuju od protivnika, potežući žuti konop prema sebi. I dok publika bodri svoje favorite, u mirisu znoja i oblacima prašine postaje jasno tko su pobjednici. Vinkovčani ispadaju, Škabrnjaci i Privlačani također, treće mjesto imaju Uskoci iz Senja, drugi su grdosije iz Karlobaga, a trijumf uzimaju Dugopoljci.

– Mala smo ti mi četa, ali snažna. Ima nas policajaca, vojnika, poljoprivrednika, umirovljenika – govori nam kapetan ekipe Marko Vukasović, nabrajajući svoje momke, njih 15, pa evo sve junak do junaka: Joško Barbir, Kristijan Nikolac, Zvonimir Krstičević, Zoran Čaleta, Ivan Dešković, Vedran Plerčaš, Ante Žderić, Tonči Dragobratović, Ranko Čarapina, Branko Štrbić, Ivica Rončević, Dragan Vukorepa, Goran Babić, Petar Bilić i Rade Bebić. Potonjem i pohvala – nastupio je sa svojih 67-godina i s bandažiranim koljenom, te nam otkrio i jednu tajnu:

– Ovu pobjedu ćemo proslaviti uz tri pečena i dva lešo, te 50 litara vina i pet gajbi piva!
– Ma, neće biti dosta, bolje odmah deset janjaca stavit – smije se ostatak ekipe, dok složno, kao i kada natežu konop, ali sada za trpezom, složno poziraju s kolajnama oko vrata.

Ni bi bika za Ameriku minja!

A “kolajnu”, zapravo balu sijena, zaslužio u borbi i bik Zekonja, koji je do svog naslova šampiona Radošića 2015. stigao tek oko 21 sat. Mladi bik od pet godina, vlasnika Mije Đirlića, gazdi je izborio nagradu od 10.000 kuna.
– Rođen sam ti ja s bikovima, otac ih je držao, pa mi je ta ljubav prema njima od ditinjstva. Ni Ameriku, ni dolare ne bi minja za ove moje lipotane – govori nam 61-godišnjak, inače uzgajivač bikova iz samog Radošića, dok s ponosom češka šampiona Zekonju, ali i drugog bika Šaronju, a u staji ih ima još tri. Iako kaže kao je isplatljivije imati kravu i tele nego bika, ljubavi se u “zube”, bolje reći – rogove, ne gleda.

sandra barčot
snimio duje klarić/cropix

Olimpijada u brojkama

Kada bismo 22. izdanje Seoske olimpijade i bikijade izrazili u brojkama, moglo bi se ovako reći: gotovo 10.000 posjetitelja, preko dvjesto natjecatelja, skoro dvjesto pečenih janjaca na ražnju, nešto i pečenih odojaka, preko pet tisuću ćevapčića, puno lepinja i kruha, dosta piva i vina, ali i mnogo litara sokova i vode, dobra pisma, mnogobrojne obitelji, štandovi s igračkama, zabava, fešta, odlična organizacija i obećanje – vidimo se i dogodine!

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori